|
2007-02-18, Hrvati AMAC, Nedjelja, 18 Veljača 2007 IVAN PRCELA - DRAGANOVICEVI DOKUMENTI I NJIHOVI DUPLIKATI Jedan clan “Hrvata AMAC-a” ukratko mi se javlja i mene UPOZORAVA (sic!) da je veliki dio Draganoviceve ostavstine, posebno pisanih svjedocanstava o Bleiburskoj tragediji, pred 20-tak godina iz Beca proslijedjen u Kanadu u ruke gosp. Ante Belje. To upozorenje potice me na pisanje ovoga clanka. Prof. Krunoslav Draganovic, uvijek u bojazni od “svemoguce i sveznajuce UDBE”, sustavno je sakupljao iskaze prezivjelih smrtokolonasa i ostavljao njihove duplikate NE kod jednoga nego kod vise svojih prijatelja. Tako vec godine 1960. u ruke sam sam dobio Draganoviceve duplikate od dra. Josipa Bombellesa a o njima mi je u Munchenu u ljetu te godine govorio i dr. Branko Jelic. Bombelles je te duplikate dao na citanje mnogih hrvatskih intelektualaca, ali na nijednoga od njih, osim na mene, oni nisu djelovali na podizanje akcije za sirenje POVIJESNE istine, sadrzane u tim dragocjenim dokumentima. Eto, sada pismeno doznajem za Draganoviceve dokumente kod Ante Belje. Pred 20-tak godina doznao sam da se oni nalaze i kod Velecasnoga Vitezica u Austriji. Naramak tih Draganovicevih dokumenata ja sam glavom poslao u ruke dra. Drazena Zivica. Glasine jos danas se sire da su ti dokumenti o najvecoj hrvatskoj tragediji svih vremena zavrsili cak i u rukama UDBE. To je sasvim moguce, ali UDBA ipak nije postigla svoju svrhu - da potpuno unisti povijesnu istinu o preuzasnim pokoljima mojega narastaja. Vec pocetkom godine 1960. Draganoviceve dokumente, iako u duplikatima, poceo sam prevadjati na engleski. Oslanjajuci se na te duplikate, u lipnju 1960. “zaprasio” sam u Rim - u posjete dru. K. Draganovicu!! Zamolio sam ga da pocne suradjivati s nama u Clevelandu na pripremanju objavljivanja svojih dokumenata putem dokumentarne knjige na engleskom. Velecasni Draganovic, pravi gorostas duhom i tijelom, obecao nam je svoju suradnju. On je to obecanje godine 1961. ispunio svojim dolaskom u Cleveland. Ovdje sam se njim cesto sastajao i od njega u uredu Europa Travel Agency u prisutnosti njezina predsjednika Jeroma Brentara u ruke primio mnogo, mnogo njegovih dokumenata u originalu i u duplikatima. Svojim automobilom Velecasnog Draganovica iz Clevelanda sam odveo u Toronto, odakle je on po Kanadi onda putovao bez mene. Na povratku u Cleveland, on je u riznici tada tek nastajecega Odbora za istrazivanje Bleiburske tragedije ostavio jednu svotu, po Kanadi sakupljenog, novca. Ostavio je kod mene i dugi, dugi iskaz satnika Josipa Hecimovica o”marsevima” i logorima smrti kako ih je on gorko iskusio i svojim ocima gledao. To svjedocanstvo smjesta sam poceo prevadjati na engleski i godine 1962., kada je Draganovic po drugi put dosao u posjete americkih Hrvata, ono je ugledalo svijetlo pod naslovom IN TITO’S DEATH MARCHES AND EXTERMINATION CAMPS kod Carlton Pressa u New Yorku. Tokom godine 1962. poslao sam dobar broj Draganovicevih iskaza na “Studia Croatica” u Buenos Airesu. Oni su te i druge dokumente odmah preveli na spanjolski i koncem godine 1963. izasla je pod urednistvom dra. Ive Bogdana opsezna knjiga LA TRAGEDIA DE BLEIBURG. U kasnijim godinama prof. Vinko Nikolic i dr. Franjo M. Nevistic tu su knjigu objavili na hrvatskom pod naslovom BLEIBURSKA TRAGEDIJA HRVATSKOG NARODA. Godine 1970., na temelju mnogih iskaza prof. Draganovica, izaslo je prvo izdanje MONUMENTALNOG, DEFINITIVNOG - kako ga kriticari nazivaju - djela OPERATION SLAUGHTERHOUSE ( Pothvat klaonica). Godine 1995. ovo je djelo dozivjelo drugo izdanje. Iz ovoga mojega zivotnoga djela godine 2001. u Zagrebu je niklo prvo izdanje na hrvatskom, i to, pod urednistvom J. Ivana Prcele i dra. Drazena Zivica a knjiga je naslovljena HRVATSKI HOLOKAUST. Iako se je godine 1983. prof. Draganovic preselio u vjecni zivot, istina njegovih dokumenata i dalje zivi bujnim zivotom. Za 62. godisnjicu Bleiburske tragedije, sada samo pod svojim imenom, ja sam u Zagrebu pod pokroviteljstvom Hrvatskog zrtvoslovnog drustva objavio drugo te cak i trece izdanje knjige HRVATSKI HOLOKAUST II. POVIJESNA istina o Hrvatskom holokaustu, poznatom pod popularnim nazivom “Bleiburske tragedije” siri se svijetom gdjegod ima Hrvata i Hrvatica. Bogu hvala, ovo najkrvavije poglavlje citave hrvatske povijesti obilato je osvijetljeno desetljecima prije osnutka neovisne, “antifasisticke” Republike Hrvatsk!!. Za ovo uvijek ostajemo zahvalni vidovisti dra. Krunoslava Draganovica, koji je iskaze sakupljao i u duplikatima ih sacuvao za danasnje i za buduce narastaje hrvatskog naroda. Slava mu! |